Osim jednog ormara iz 1622, kupljenog na tržištu, uz uvažavanje usmene predaje o povezanosti s karlovačkom provenijencijom (obitelj Drašković), te jedne garniture iz kasnog 18. st., prevladava materijal iz 19. stoljeća, dakle iz razdoblja bidermajera i historicizma, a nešto manje iz 20. stoljeća. Uz tek nekoliko iznimaka, namještaj je nabavljan od privatnih prodavatelja (kao inventar kućanstava karlovačkih građana) u razdoblju od 1953. do 2009. godine. U antologijske primjerke ubraja se namještaj Johanna Kraffta (8 komada). Uz uvezene reprezentativne primjerke (Sjeverna Italija, Austrija, Bavarska…), može se izdvojiti nekoliko ormara kao vjerojatni domaći rad. Kao što je to slučaj s većinom istovrsnih zbirki u hrvatskim muzejima, i karlovačka naginje prema uzoritom, tj. reprezentativnijem dijelu spektra, a ne prema prosjeku (u odnosu na povijesnu zbilju).